11.12.2020.

Kome smeta istina?

Prethodnih dana u javnosti, što je uobičajeno za period godine kada Vlada Republike Srbije donosi budžet za narednu godinu, između ostalog, vodila se i diskusija o nivou i višegodišnjoj dinamici zarada u privatnom i javnom sektoru.

S tim u vezi, ističemo nekoliko činjenica koje smatramo važnim za tumačenje podataka o zaradama i donošenje ispravnih analitičkih zaključaka.

– Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u periodu januar–septembar 2020. godine prosečna neto zarada u privatnom sektoru iznosila je 55.729 dinara, dok je prosečna neto zarada u javnom sektoru iznosila 67.345 dinara.
 
– Kada je reč o poređenju tog podatka s podacima u ranijim godinama, treba imati u vidu da je početkom 2018. godine Republički zavod za statistiku počeo da primenjuje novu metodologiju, prema kojoj je uvedeno praćenje zarada prema mesecu za koji su obračunate, a ne, kao do tada, prema mesecu u kome su isplaćene. Promenom metodologije prevaziđen je problem volatilnosti podatka o mesečnim zaradama (pre svega u decembru i januaru), koji je do tada postojao, a pored toga, uveden je obračun prosečne zarade na osnovu ekvivalenta punog radnog vremena, što je standard koji se koristi u međunarodnim okvirima. Poboljšan je i obuhvat zaposlenih lica koja ulaze u obračun prosečne zarade, tako što su u obračun prosečne zarade uključena i lica zaposlena po osnovu ugovora o privremenim i povremenim poslovima, kao i lica zaposlena u snagama bezbednosti Republike Srbije. Na kraju, obračun prosečne zarade počeo je da se vrši prema mestu stanovanja, a ne, kao do tada, prema sedištu poslodavca, čime je dobijena preciznija slika o zaradama po opštinama u Republici Srbiji. Pomenuta metodološka unapređenja omogućena su novim izvorom podataka, s obzirom na to da se od tada koriste podaci Poreske uprave, umesto podataka prikupljenih putem mesečnog istraživanja RAD-1, koje se do tada koristilo.
 
– Svaka promena metodologije u bilo kojoj statističkoj oblasti nosi sa sobom i izazove u pogledu uporedivosti prethodno objavljenih podataka. Preračun podataka unazad nekada zahteva dosta vremena, a nekada ga nije moguće sprovesti zbog nepostojanja izvora podataka. U takvim situacijama, zadatak stručnih službi svih institucija koje se bave ekonomskom politikom jeste da upotrebom statističkih tehnika i procedura obezbede što adekvatnije i u najvećoj mogućoj meri uporedive vremenske serije istorijskih podataka. Uporedivost podataka je neophodna kako bi donosioci odluka imali ispred sebe adekvatnu ocenu trenutnog stanja ekonomije i izgleda za naredni period. S druge strane, sve statističke institucije u svetu u svojim bazama podataka označavaju momenat nastanka metodoloških promena kako bi krajnji korisnici podataka imali sve neophodne informacije.
 
- Iz prethodno pomenutih razloga, Republički zavod za statistiku u javno dostupnoj bazi podataka o zaradama jasno i precizno označava da podaci pre 2018. godine nisu direktno uporedivi zbog postojanja „prekida u vremenskoj seriji”, odnosno „strukturnog loma u seriji”, što je sinonim za isti problem. Analitičari i ekonomisti koji se bave ovom problematikom morali bi biti svesni postojanja ovog problema i činjenice da bi izračunavanje stopa rasta na osnovu podataka koji nisu uporedivi moglo da dovede do pogrešnih zaključaka.
 
– Ukoliko želimo da uporedimo trenutni nivo prosečnih zarada u Srbiji sa zaradama u ranijim godinama, pre promene metodologije, neophodno je da primenom statističkih tehnika i procedura što približnije ocenimo nivo zarada koji bi bio objavljen u prethodnim godinama da je primenjivana nova metodologija. Konkretno, u slučaju prosečnih zarada, uporedive serije podataka pre promene metodologije dobijene su korišćenjem objavljenog nivoa zarada prema novoj metodologiji, uz korišćenje prethodno objavljene međugodišnje dinamike zarada. Na taj način su indirektno dobijeni uporedivi podaci o zaradama za sve prethodne godine. Preračunati podaci pokazuju da je ovako ocenjena prosečna neto zarada u privatnom sektoru u 2014. godini iznosila 38.998 dinara, dok je prosečna neto zarada u javnom sektoru iznosila 52.463 dinara.
 
– Kada te podatke uporedimo s nivoom prosečne neto zarade u periodu januar–septembar 2020. godine, vidimo da je prosečna zarada u privatnom sektoru povećana za 42,9%, a prosečna zarada u javnom sektoru za 28,4%, čime je smanjena razlika u nivou zarada u privatnom i javnom sektoru. Konkretno, 2014. godine prosečna zarada u privatnom sektoru činila je 74,3% zarada u javnom sektoru, dok je u periodu januar–septembar 2020. godine to učešće iznosilo 82,8%. Pored toga, kada je reč o razlici u nivou zarada u javnom i privatnom sektoru, treba imati u vidu da, zbog same prirode posla, procenat visokoobrazovanih ljudi u javnom sektoru iznosi oko 46%, dok je taj procenat u privatnom sektoru dvostruko niži i iznosi oko 22%, što utiče i na viši nivo prosečne zarade u javnom sektoru.
 
Sve navedeno ukazuje na to da su prikazani podaci o rastu zarada u javnom i privatnom sektoru u posmatranom periodu sveobuhvatno objašnjeni i analizirani, te da su izvedeni zaključci analitički adekvatni. Na ovaj način realno se prikazuje dinamika zarada u navedenom periodu i transformacija naše ekonomije ka privredi koja raste na održivim osnovama.

Kabinet guvernera