14.09.2021.

Objektivnost, senzacionalizam, tendenciozan izbor perioda za poređenje ili od svega po malo?

Imajući u vidu kretanje inflacije od početka godine i brojne komentare u javnosti koji se odnose na inflaciju, Narodna banka Srbije želi da još jednom jasno i nedvosmisleno ukaže na faktore koji opredeljuju inflaciju, kao i na naša očekivanja po pitanju inflacije u narednom periodu.

Na početku je važno reći ono što je svima jasno, što se i u delu medija korektno prenosi, ali je važno ponoviti – povećanje inflacije od početka ove godine karakteristično je za većinu zemalja, izazvano je globalnim faktorima, pri čemu je inflacija u Srbiji niža nego u većini zemalja regiona sa istim režimom monetarne politike.

Deo stručne javnosti olako prelazi preko činjenica koje od početka ove godine suštinski opredeljuju kretanje cena širom sveta. Ponovićemo ukratko ono što i inače ističemo:

  • Međugodišnje stope inflacije tokom ove godine, a naročito od aprila, pod uticajem su niske baze iz istog perioda prethodne godine, kada je tražnja za velikim brojem proizvoda bila na najnižem nivou i kada su sve zemlje beležile stope inflacije znatno niže od uobičajenih.
  • To se pre svega odnosi na cene nafte, koje su tokom pandemije došle do svojih minimalnih nivoa, da bi se sa oporavkom tražnje tokom ove godine povećale, nadmašile pretkrizne nivoe i poslednjih meseci su znatno više nego prošle godine. To je uticalo da derivati nafte imaju visok doprinos inflaciji svuda u svetu, pa i kod nas. Skoro četvrtina avgustovske inflacije u Srbiji direktna je posledica rasta svetske cene nafte i derivata nafte na domaćem tržištu.
  • Cene ostalih primarnih proizvoda i industrijskih sirovina na globalnom nivou takođe rastu paralelno sa oporavkom ekonomske aktivnosti, koji je u najvećem broju zemalja brži od očekivanja i dovodi do zastoja u proizvodnji i snabdevanju, tj. do toga da ponuda ne može u kratkom roku da zadovolji nagli rast tražnje. To pokazuju i globalne cene žitarica, uljarica i drugih poljoprivrednih proizvoda. Ako posmatramo samo neprerađenu hranu (voće, povrće i meso), rast tih cena čini skoro četvrtinu ukupne inflacije, a ako na to dodamo i cene prerađene hrane, cene hrane čine preko trećine avgustovske međugodišnje inflacije. U celini posmatrano, reč je o faktorima na koje monetarna politika ne može da utiče.
  • Pored toga, na globalni rast cena uticala je i suša, koja se odrazila na kretanje cena poljoprivrednih proizvoda na domaćem tržištu, pre svega na rast cena voća, povrća i mesa.

„I kad se ima to sve u vidu, šta se može zaključiti? Da li je rast inflacije očekivan? Jeste. Da li je rast inflacije najavljen? Jeste. Da li je trenutno manji nego u većini drugih zemalja u razvoju? Jeste. Da li je globalni fenomen? Jeste, i to takav na koji male i otvorene ekonomije svojim merama ne mogu da utiču. I ponoviću ono što stalno ističemo: ovakva kretanja po pitanju inflacije imaćemo još neko vreme – do kraja ove i u prvim mesecima naredne godine. Kako se to u ekonomiji kaže, viša inflacija će biti prisutna dok se ne iscrpu efekti niske baze i privremenih poremećaja na globalnom tržištu; ili jednostavnijim rečnikom – dok se stvari na globalnom nivou ne vrate u normalu. A u toj normali imali smo prosečnu inflaciju od 2% u prethodnih osam godina”, naglašava guverner Narodne banke Srbije Jorgovanka Tabaković.

„Međutim, u delu medija, konkretno u dnevnom listu Danas, imamo priliku da vidimo da se iznose stavovi bazirani delom na informacijama, ali delom i na ocenama koje namerno ili nenamerno propuštaju da sagledaju celinu. Naime, u tekstu Inflacija najveća još od 2013, precizno se navode podaci o avgustovskoj inflaciji, ali i proizvodi koji su avgustovskoj inflaciji najviše doprineli – pre svega, neprerađena hrana (povrće i meso) i energenti. Takođe, u samom tekstu jasno se navodi da je reč o globalnom problemu, koji je posledica naglog oporavka tražnje, mera za ublažavanje ekonomskih posledica pandemije donetih od strane nosilaca ekonomske politike, ali i određenih problema koji se već duže vremena javljaju u globalnim lancima snabdevanja”, ističe guverner Jorgovanka Tabaković.

„Ono što je primetno, to je sam izbor 2013. godine kao referentne godine za poređenje po pitanju inflacije, što ukazuje na nastavak prećutkivanja visine inflacije u godinama pre 2013, izražene makroekonomske, finansijske i fiskalne nestabilnosti u tom periodu, kao i neuspeha tadašnjih nosilaca ekonomske politike da svoje znanje, koje u javnosti rado ističu, pretoče u opipljive rezultate za stanovništvo i privredu Srbije. A stopa inflacije je išla čak i blizu nivoa od 15%! Konkretno, u junu 2008. godine ona je iznosila 14,9%, a u aprilu 2011. 14,7%. I to nisu samo pojedinačne situacije. U godinama za vreme prethodne globalne ekonomske krize, prosečna godišnja inflacija, merena na isti način i primenom iste metodologije koja se i danas koristi, iznosila je 9%. Konkretno, prosečna međugodišnja inflacija iznosila je 12,5% u 2008, 8,1% u 2009, 6,1% u 2010, 11,2% u 2011. i 7,3% u 2012. godini”, precizira guverner Jorgovanka Tabaković.

„Podsetiću i na to da je štetno delovanje, ali i nečinjenje praćeno brojnim izgovorima tadašnjih nosilaca ekonomske politike, za posledicu imalo akumuliranje tako velikih problema u bankarskom sektoru Srbije, koji su doveli do propasti četiri banke i posledično do ogromnih troškova za poreske obveznike Republike Srbije. Pored propasti četiri banke, problemi tada nisu zaobišli ni ostatak bankarskog sektora, koji je u tom periodu beležio najslabije pokazatelje i nije mogao da podrži realni sektor, uz nivo problematičnih kredita koji je u dužem vremenskom periodu iznosio preko 20%, a koji smo do danas zajedničkim radom s Vladom Republike Srbije uspeli da smanjimo na svega 3,5%”, dodaje guverner Jorgovanka Tabaković.

„Veštim izborom perioda posmatranja, po potrebi, u delu stručne javnosti umanjuju se rezultati i po drugim pitanjima – pre svega, po pitanju ubrzanja privrednog rasta nakon što smo postigli makroekonomsku, finansijsku i fiskalnu stabilnost, a zatim je i očuvali. Ljudi koji su, nažalost, propustili priliku da u praksi dokažu svoje znanje kada su imali priliku, primera radi, u analizama privrednog rasta neretko uzimaju period od 2012. do 2016. godine, kada je na stope privrednog rasta u velikoj meri uticala šteta koja je srpskoj ekonomiji naneta u ranijem periodu, ali i neophodna fiskalna konsolidacija, ona koja je morala biti sprovedena znatno ranije, onda kada su je sprovodile i sve druge zemlje srednje i jugoistočne Evrope – od 2009. do 2012. godine”, naglašava guverner Jorgovanka Tabaković.

Na kraju, kada je reč o inflaciji, pored ukupne stope inflacije, neophodno je posmatrati i baznu inflaciju, jer je to deo inflacije na koji mere monetarne politike mogu da utiču. Bazna inflacija je u avgustu iznosila 1,8%, a na nivou od oko 2% kreće se sve vreme od početka godine. Takođe, kao ne manje važno, ne treba zaboraviti ni to da su druge zemlje, pored globalne komponente inflacije, suočene i sa uticajem volatilnosti deviznog kursa na inflaciju. „Da devizni kurs dinara prema evru nije stabilan kao što jeste, da Narodna banka Srbije ne obavlja posao tako kako ga obavlja, bojim se da bi se inflacija u Srbiji odavno našla na nivoima od preko 5%, a da bi pad poslovnog i potrošačkog poverenja do kojeg bi došlo ugrozio i ekonomski oporavak, koji je važan za poslovanje privrede i za dalji rast životnog standarda našeg stanovništva”, zaključuje guverner Jorgovanka Tabaković.

Kabinet guvernera