22.01.2018.
Pitanja: Da li je i po kom propisu dozvoljena prodaja potraživanja koje banke imaju prema klijentima? Šta znači prodaja portfolija? Da li je to samo prenos potraživanja ili ustupanje ugovora koji je banka već zaključila sa klijentom? Ako je samo prenos potraživanja da li to znači da će klijent i dalje kod stare banke voditi tekući račun, ulagati prigovor...
Ako je ustupanje ugovora da li je za to prethodno bila potrebna saglasnost klijenta?
Odgovor: Kada je reč o fizičkim licima, banka može da ustupi potraživanje od fizičkog lica samo drugoj banci u skladu sa Zakonom o zaštiti korisnika finansijskih usluga, kojim je propisano da u slučaju ustupanja potraživanja banke iz ugovora o kreditu drugoj banci, korisnik – fizičko lice zadržava sva prava koja su ugovorena, kao i pravo isticanja prigovora prema drugoj banci koje je imao i prema prvoj banci. Druga banka ne može korisnika dovesti u nepovoljniji položaj od položaja koji bi imao da to potraživanje nije preneto i korisnik zbog toga ne može biti izložen dodatnim troškovima.
Banka potraživanje prema fizičkom licu iz jednog ugovora može ustupiti samo jednoj banci i dužna je da obavesti korisnika o ustupanju potraživanja. Prilikom ustupanja potraživanja banka ustupa kompletnu ugovornu dokumentaciju drugoj banci, tako da korisnik – fizičko lice ima pravo da novoj banci podnese prigovor i ostvaruje druga prava iz ugovornog odnosa.
Na ustupanje potraživanja banke prema pravnim licima, preduzetnicima i poljoprivrednicima primenjuju se odredbe propisa kojima se uređuje upravljanje rizicima banke, kojim je predviđeno da banka može potraživanje prema tim licima da ustupi drugoj banci, a pod određenim uslovima i drugom pravnom licu koje nije banka.
Prodaja portfolija u poslovnoj praksi podrazumeva kako ustupanje potraživanja, tako i ustupanje ugovora. Kada govorimo o ustupanju potraživanja, saglasnost korisnika - dužnika banke nije potrebna, osim ako nije drugačije ugovoreno, ali je u skladu sa zakonskim propisima banka dužna da obavesti korisnika o izvršenom ustupanju potraživanja, od kog momenta ustupanje ima dejstvo prema korisniku.
Kada je reč o primeni instituta ustupanja ugovora, u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima neophodan je pristanak druge ugovorne strane, u konkretnom slučaju korisnika - dužnika banke. Korisnik može dati pristanak i unapred (prilikom zaključivanja inicijalnog ugovora sa bankom), i u tom slučaju ugovorni odnos prelazi na drugu ugovornu stranu (prijemnika) i korisnika u času kada je korisnik obavešten o ustupanju tog ugovora.
Da li će korisnik i dalje imati otvoren tekući račun kod banke koja ustupa svoja potraživanja, odnosno ustupa ugovor, zavisi od sporazuma korisnika i banke, te je moguće ugovoriti da će ugovor o otvaranju i vođenju tekućeg računa biti predmet ustupanja zajedno sa ustupanjem potraživanja, odnosno ustupanjem ugovora o pružanju „kreditnih usluga“ banke.
Što se tiče ulaganja prigovora, kod ustupanja potraživanja korisnik može istaći prema novom poveriocu – prijemniku, sve prigovore koje ima prema njemu, kao i one prigovore koje je mogao istaći i prema prvoj banci do časa kad je saznao za ustupanje.
Kabinet guvernera
