11.03.2021.

RTV – pitanja u vezi s tužbama protiv banaka i odbijanjem građana za pružanje bankarskih usluga

Pitanja: Udruženju za zaštitu korisnika bankarskih kredita „Efektiva” obratilo se više građana koji su bili odbijeni u banci za kredit ili dozvoljeni minus pod izgovorom da njihovo ime stoji u „centralnom sistemu banaka” jer vode sudski proces s nekom drugom bankom, pošto su je tužili zbog obrade kredita. Molim vas da mi odgovorite kakav je stav Narodne banke Srbije o tom pitanju i o kakvom „centralnom registru” je reč? Da li je ovaj potez banaka u skladu sa zakonom i koja su prava građana?

Odgovor: Kreditni biro je baza kreditne istorije klijenata koja je uspostavljena ugovorom između banka u okviru Udruženja banka Srbije. Način rada, odnosno način evidentiranja podataka regulisan je Operativnim pravilima za rad Kreditnog biroa i, prema tim pravilima, nije predviđeno evidentiranje podataka u vezi s pokrenutim i sprovedenim sudskim postupcima klijenata protiv banke. Jedino kod potraživanja koja banka ima prema klijentima postoji oznaka, koja ostalim bankama govori da je banka pokrenula sudski, izvršni postupak radi naplate potraživanja. Ti podaci o klijentima evidentiraju se na osnovu pisane saglasnosti klijenata, koju oni najčešće daju prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa s bankom. Koliko nam je poznato, ne postoji zakonski, niti bilo koji drugi osnov za razmenu podataka između banaka o klijentima koji su podneli tužbu protiv banke.

Banke su, u skladu sa Zakonom o bankama, slobodne u izboru klijenata. To zakonsko pravilo je potpuno logično i proizlazi iz činjenice da je banka akcionarsko društvo čiji je cilj, kao i svakog drugog privrednog društva, sticanje dobiti u korist svojih akcionara. Pri tome, dok su u slučaju drugih privrednih subjekata riziku poslovanja izloženi samo njihovi vlasnici (akcionari, članovi, itd.), banka je specifična po tome što kao depozitno-kreditna finansijska institucija pozajmljuje ne samo svoja sredstva već i sredstva koja prikuplja iz depozita, pa je kao finansijski posrednik između onih koji imaju višak sredstava (ulagači – deponenti) i onih kojima su sredstva potrebna (korisnici kredita) izuzetno značajna za zdrav finansijski sistem i celokupnu ekonomiju jedne zemlje. Otuda se za banke, za razliku od drugih privrednih društava, propisuju znatno stroži zahtevi i posebna ograničenja u poslovanju. Tako su Zakonom o bankama definisani brojni rizici kojima je banka izložena u svom poslovanju i propisane obaveze u pogledu adekvatnog upravljanja tim rizicima. Te obaveze su dodatno precizirane brojnim odlukama kao podzakonskim propisima donetim na osnovu tog zakona, a svim tim propisima je zajednički cilj da obezbede finansijsko zdravlje banke koja obezbeđuje sigurnost deponenata i očuvanje finansijske stabilnosti kao jednog od dva najvažnija, zakonom propisana cilja Narodne banke Srbije.

S obzirom na obavezu adekvatnog upravljanja rizicima banke, sasvim je razumljivo da prilikom uspostavljanja novog ugovornog odnosa s klijentom banka na osnovu podataka koje poseduje procenjuje pravni rizik kojem će biti izložena u slučaju uspostavljanja tog odnosa, s tim da to može da radi samo na osnovu podataka o tom klijentu koje je prikupila u skladu sa zakonom (npr. radi se o postojećem/ranijem klijentu banke).

Kabinet guvernera