10.06.2025.
Poštovane kolege, uvaženi domaćini, gospodine Kolanđeli, gospodine Petroviću,
Mnogo puta u životu sve je izgledalo gotovo bezizlazno – bombardovanje, kovid, mnoge manje ili ličnije krize i život se uvek nepogrešivo vraćao u normalnost. Nikada isto, ali ipak normalnost. Srušeno se izgradi, pokvareno popravi, samo ljudi ostaju trajno oštećeni ponašanjima koja su iskusili i ostaju izvan normalnosti koja podrazumeva život u skladu s prirodnim zakonima i ciklusima, i u skladu s božjim zakonima. I to je najveći gubitak za ljudski rod, ali i svakog čoveka pojedinačno. Posebno za one kojima neprirodna stanja nude prividan osećaj ispunjenja. Prividan i ograničenog trajanja. Onaj ko ne zna koliko su to prividna osećanja – ja sam juče moje kolege bankare podsetila – neka malo pročita knjigu Vilfreda Pareta „Kruženje elita” ili knjigu Pitera Turčina o hiperprodukciji elita, kojih ima sve više, a mesta u parlamentu, rukovodeća mesta u bankama i ostalim institucijama su ograničenog broja i nema mesta za sve one koji smatraju da im pripada mesto u eliti.
A sad odgovor mom prijatelju i saradniku gospodinu (Zoranu) Petroviću:
Ovi dani
Dugujemo budućim danima
i budućim ljudima
Makar to bila i žrtva
koju neće prepoznati
koju neće priznati ni poštovati
I tek kad prođu dobra vremena
kad dođu teški dani
kad ljudi nemaju na koga
ljuti i besni da budu
kad ostanu sami
setiće se da je neko umeo
od malo mnogo da stvori
jer je poštovao i one
koji su ga saplitali
i one koji su mu zavideli
Setiće se da je neko i smeo i hteo
da brani svoje poreklo i osvaja budućnost
jer je u čoveka verovao
Proći će bes, odrašće deca
Nezreli će zreli postati
Nekima će uvek drugi krivi biti
što su nečije igračke bili
što nisu na vreme shvatili
da mnogo gube a malo dobijaju
što vreme niko nije uspeo da vrati.
Mi nećemo vratiti ono što je propušteno u prvom periodu ove godine, ali trudićemo se da nadoknadimo sve izgubljeno.
I pre nego što pređem na odnos države u kojoj postoje strani investitori i zbog kojih ja sve ostale obaveze stavljam u drugi plan da bih bila ovde s vama, kao što sam s vama u svakom problemu koji imate, podeliću s vama jednu lepu vest koja ilustruje ovo da neko uvek od malog može da mnogo da stvori i da ostavi budućnosti. Na današnji dan Srbija će imati preko 50 tona zlata u svojim deviznim rezervama, a oni koji se bave ekonomijom znaju da 50 tona zlata od Drugog svetskog rata ona velika Jugoslavija nije imala. Jedna mala ilustracija toga koliko neko može, zna i ume i koliko neće prepustiti da taj posao radi gore od nje.
Poštovane kolege, uvaženi domaćini,
Hajde da se podsetimo Adama Smita i onoga šta on to u „Bogatstvu naroda” kaže: „Ne očekujemo ručak od dobrodušnog mesara, pivara i pekara, već od poštovanja sopstvenog interesa.” Svako ima svoj interes i na kretanja gleda iz ugla svog interesa, a država je ta koja sagledava opšti interes i radi u korist svih. Kada odlazimo u mesaru, pekaru ili bilo gde, mi se ne obraćamo čovečnosti ni mesara ni pekara, mi se obraćamo, čak ne ni njihovom samoljublju i nikad im ne govorimo o našim potrebama, već govorimo o njihovim prednostima. Jer najodrživiji oblik saradnje u kojem svaka strana vidi neku korist za sebe jeste saradnja koja je održiva i koja traje. To ne znači da altruizam ne postoji, ali najvažnije je oslanjati se na predvidive interese, a ne na dobru volju.
A kada to primenimo u kontekstu investicija i politika, uvažavajući specifičnosti vremena u kojem radimo, doprinos njihovom rastu zahteva da se uvek preispitujemo prvo na ličnom nivou, a onda i kolektivno. Ako samo čekamo da nam drugi obezbede idealne uslove, bez preispitivanja šta mi možemo da uradimo, onda smo unapred neuspešni.
U Srbiji smo obezbedili povoljan poslovni ambijent, koji je na privredi da ga iskoristi i ona to uspešno radi. Naravno, kada se period od pandemije bude analizirao sa određene vremenske distance, biće pojedinaca koji će komentarisati šta je moglo drugačije i bez obzira na postojanje profesionalne časti, svako od nas mora da stavi u kontekst vremena i uslova sagledavanje bilo koje odluke. A to znači da iz svega što je bilo i što jeste treba izvući pouke i nikada ne imati jednostrano gledanje. Ako u teškim geoekonomskim uslovima rešite inflaciju i obezbedite visok rast i bruto domaćeg proizvoda, zarada i profita, uz očuvanje fiskalnih parametara i deviznih rezervi, da vidim tog koji će reći da Srbija nema dobre politike!
Kakvi su uslovi?
Šta bi trebalo da budu odgovori – globalni i lokalni?
I da ne zaboravimo da, koliko je važno da donesemo dobru odluku, isto toliko je važno da izbegnemo loše! A poznato je da investicije nikad nisu loše, loše mogu biti samo naše odluke.
Zbog toga ću u nastavku govoriti o investicionom ambijentu u Srbiji, o globalnim trendovima u investiranju i o našim odgovorima.
Dame i gospodo,
Pretpostavljam da prva asocijacija na Narodnu banku Srbije nisu investicije, iako postoji direktna i velika povezanost i uslovljenost. Ako imamo u vidu da je stabilno i predvidivo ekonomsko okruženje prvi stub održivog investiranja, onda je asocijacija jasna!
Isto tako, verujem da je relativno stabilan kurs dinara prema evru prva asocijacija na Narodnu banku Srbije i kod građana, i kod privrede! I ta stabilnost, koja olakšava donošenje odluka i planiranje dugoročnih projekata, jeste važan stub investicionog ambijenta.
Verujem i da na pitanje da li smo izgradili povoljan investicioni ambijent, najbolji odgovor daju podaci.
Dobar posao je uvek najbolji marketing, pa je i imidž Srbije u svetu bitno promenjen.
I kada nas pojedinci, jer zaista jesu pojedinci, pitaju da li smo u stanju da održimo stabilnost a da ne iscrpimo devizne rezerve, i koliko dugo možemo da branimo kurs, ja odgovaram pitanjem: A da li je iko verovao da će Srbija u vreme fiskalne konsolidacije, kada su joj svi predviđali pad bruto domaćeg proizvoda, ostvariti rast? Ostvarili smo rast, kao što smo i u vreme pandemije ostvarili najmanji pad bruto domaćeg proizvoda u odnosu na sve druge ekonomije. To su rezultati dobro odmerenih politika i prepoznavanja šansi, koje u svojoj osnovi imaju diversifikaciju tržišta, izvora finansiranja i projekata.
Pritom, činjenica je, koju baš niko ne može da ospori, da su naše devizne rezerve na izuzetno visokom nivou, mereno svim kriterijumima, i da pokrivaju blizu sedam meseci uvoza robe i usluga! U izveštajima svih rejting agencija, kao jedan od važnih elemenata koji nas izdvaja pozitivno u odnosu na zemlje uporedivog kreditnog rejtinga jesu upravo visoke devizne rezerve zemlje, koje smo kreirali tokom prethodnih više od deset godina.
Ne manje važno – postali smo deo područja SEPA, za koje smo odavno bili spremni, ali sada imamo priliku da i platni promet sa zemljama Evropske unije učinimo efikasnijim i jeftinijim. Kažem platni promet i sa zemljama Evropske unije, jer smo mi u domaći platni promet, koji čini najveći deo svakodnevnih plaćanja građana i preduzeća, odavno uveli najsavremenije servise zasnovane na transakcijama koje se izvršavaju za svega 1,2 sekunde. Razvili smo i savremenu DOMAĆU platnu karticu, vodeći računa i o nezavisnosti i pouzdanosti nacionalnog platnog sistema. I šta Evropska unija sada radi? Pravi svoj kartični sistem, ne želeći da zavisi od drugih sistema i stabilnosti njihovog rada.
Mi smo za našu Dina karticu pažljivo birali partnere – rukovodeći se ciljem internacionalne funkcionalnosti, ali pune sigurnosti i nezavisnosti našeg sistema. To smo postigli partnerstvom i s kompanijom Discover, što će pozitivno uticati i na privredu Srbije, pre svega na trgovce, kod kojih će plaćanje ovim karticama, izdatim bilo gde u svetu, sada biti moguće.
Dame i gospodo,
Rekla sam da pratimo sva relevantna globalna kretanja, uključujući i globalne trendove u investiranju. Analiziramo gde ide globalni kapital danas kada se svet ubrzano menja pod uticajem tehnološke transformacije, energetske tranzicije i geopolitičkih tenzija, jer investicije nikada nisu bile ravnomerno raspoređene po regionima, sektorima ili vrstama aktive. Nalazimo se u fazi strukturne realokacije kapitala na globalnom nivou.
Jedan trend koji se izdvaja jeste digitalna transformacija i usmeravanje ubedljivo najvećeg dela kapitala u veštačku inteligenciju, cloud tehnologije, big data, sajber bezbednost i fintech. To više nisu sektori budućnosti, to su sektori sadašnjosti, i tu dominiraju fondovi iz Sjedinjenih Američkih Država i Kine. I u Srbiji IT sektor beleži snažan rast aktivnosti, što se vidi i kroz vrednost izvoza od 4,13 milijardi evra u prošloj godini, što je deset puta više u odnosu na period pre deset godina, kada je iznosio svega oko 400 miliona evra. Da govorimo o suštinskom rastu, potvrđuje činjenica da je njegovo učešće u ukupnom izvozu usluga povećano sa oko 12% na blizu 29%.
Drugi pravac jesu zelene i održive investicije, s fokusom na obnovljive izvore energije poput sunca, vetra i vodonika, a fondovi se okreću i regenerativnoj poljoprivredi. Potencijal Srbije i u ovoj oblasti je značajan i investicije sve više prate ekološke, društvene i upravljačke standarde.
Treći trend jeste regionalizacija ili investiranje bliže matičnim tržištima (nearshoring), kao posledica poremećaja u lancima snabdevanja koje smo imali sa izbijanjem pandemije i energetskom krizom. Pomeranje proizvodnje bliže tržištu Evrope otvara šanse za zemlje poput Srbije, koja ima odličnu geografsku poziciju, poput naše Dina kartice, koja se širi i na Istok i na Zapad. Mnoge kompanije sve češće biraju Srbiju kao proizvodni centar baš iz tog razloga, ali posebno zbog kvalifikovane radne snage i sporazuma o slobodnoj trgovini s mnogim zemljama, za čije je zaključivanje uloženo mnogo truda.
Četvrti trend jesu infrastrukturni projekti i povratak države kao investitora, uključujući i ulaganja u infrastrukturu: puteve, železnicu, energetiku, telekomunikacije, digitalnu infrastrukturu... Srbija se tu posebno izdvaja snažnim investicijama u svim delovima zemlje. Podsetiću, gospodine Kolanđeli, na prezentaciju Izveštaja o tranziciji Evropske banke za obnovu i razvoj, koji se bavio usmeravanjem industrijske politike, gde ste za Srbiju konstatovali da je uspostavljanjem dobre infrastrukture, poput puteva, železnice, struje i interneta, stvorena mogućnost da se lakše investira i otvaraju fabrike u manje razvijenim regionima Srbije. Takva politika je doprinela smanjivanju regionalne nejednakosti u dohotku, što je cilj koji je jednako važan kao i kvalitet investicija.
Ipak, jedno od važnih pitanja jeste kako dalje?
Kada je u pitanju Narodna banka Srbije, investitori, ali i svi činioci ekonomskog sistema zemlje, mogu da računaju na našu punu podršku stabilnom makroekonomskom okruženju.
Dame i gospodo, gospodine Kolanđeli, gospodine Petroviću,
Ponoviću da je dobro urađen posao najbolji marketing, ali i da najbolje govori o tome kako ćemo raditi u budućnosti.
Ja ću i danas da ponovim da su za dalji rast i razvoj svake ekonomije i društva, uključujući i našu, ključni stabilnost i izvesnost poslovanja. Zbog toga stabilnost moramo da čuvamo u izazovnom i konkurentnom globalnom okruženju, kada se dešavaju nikada brže promene u svim oblastima života i rada! Bez nje, ni najbolje osmišljene investicione politike neće dati održive rezultate!
Ja u ime Narodne banke Srbije mogu da obećam:
Pažljivo pratimo sve kreativnosti novog doba i reagujemo oprezno – da nam nijedna mera ne postane meta.
I nikad ne zaboravimo one koji su utemeljili tržišnu ekonomiju, kako počeh sa Adamom Smitom: „Ne peče pekar hleb zato što želi nas da nahrani, već zato što želi da zaradi”. Tako iskreno i otvoreno neka traje i naša saradnja.
Zahvaljujem se i želim vam uspešnu konferenciju!
Dr Jorgovanka Tabaković, guverner