16.06.2026.
Pitanja: Kakva je situacija u Srbiji po pitanju ograničavanja gotovinskog poslovanja? Prema Zakonu o sprečavanju pranja novca, i u Srbiji postoji zabrana da prodavac robe, usluga i nepokretnosti primi gotov novac u iznosu od 10.000 evra i više, ali se istovremeno navodi da se uplata gotovog novca u iznosu od 10.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti na račun tog prodavca otvorenog kod banke ne smatra primanjem gotovog novca. Da li se u Srbiji očekuju promene slične onima u Crnoj Gori, pogotovo što se ukazuje da većina evropskih država propisuje niže ograničenje od 10.000 evra (poput Slovenije, na primer, gde je ovo ograničenje 5.000 evra)? Prema istom zakonu, u Srbiji podležu proveri sve uplate gotovine u iznosu od 15.000 evra naviše. Da li se tu očekuju neke promene propisa?
Odgovor: Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma već je usaglašen s relevantnim međunarodnim standardima kojima se uređuje sprečavanje pranja novca, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje. U skladu sa odredbama člana 46. stav 1. Zakona, lice koje se bavi prodajom robe i nepokretnosti ili pružanjem usluga u Republici Srbiji ne sme od stranke ili trećeg lica da primi gotov novac za njihovo plaćanje u iznosu od 10.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti, bez obzira na to da li se radi o jednoj ili više međusobno povezanih gotovinskih transakcija ili jednom ili više ugovora u periodu od godinu dana, već se navedeni novčani iznos mora uplatiti na račun otvoren kod banke.
Stavom 2. istog člana propisano je da se ovo ograničenje odnosi i na fizičko lice koje prima gotov novac po osnovu ugovora o zajmu ili ugovora o kupoprodaji nepokretnosti. Navedenim zakonom je propisano i da se uplata gotovog novca u iznosu od 10.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti, na račun lica iz stava 1. i 2. ovog člana otvorenog kod banke ne smatra primanjem gotovog novca u smislu ovog člana u odnosu na ta lica.
Navedeno ograničenje u ovom kontekstu znači da lice za uslugu koju vrši u okviru svojih uslužnih delatnosti ne sme da primi gotov novac u iznosu od 10.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti, već se navedeni novčani iznos mora uplatiti na račun lica koje vrši uslugu otvoren kod banke. Pored toga, naplata u efektivnom stranom novcu u Republici Srbiji može se vršiti samo izuzetno, i u to u slučajevima koji su eksplicitno predviđeni podzakonskim aktom koji je Narodna banka Srbije donela na osnovu Zakona o deviznom poslovanju (na primer, prodaja robe na međunarodnom aerodromu, prodaja goriva i maziva stranim vazduhoplovima i brodovima, prodaja putničkih karta i prehrambenih proizvoda u međunarodnom putničkom prevozu, naplata putarine za vozila strane registracije). S obzirom na izneto, naplata za pružene usluge u zemlji, kao i po osnovu prodaje nepokretnosti u Republici Srbiji, ne može se obaviti u efektivnom stranom novcu, nezavisno od iznosa. Navedenim zakonom propisana je obaveza prijavljivanja gotovinskih transakcija u iznosu od 15.000 evra ili više.
Obveznici Zakona, među kojima su banke, ovlašćeni menjači i privredni subjekti koji menjačke poslove obavljaju na osnovu posebnog zakona kojim se uređuje njihova delatnost, platne institucije, posrednici u prometu i zakupu nepokretnosti i drugi subjekti navedeni u članu 4. Zakona, dužni su da Upravi za sprečavanje pranja novca dostavljaju propisane podatke o svakoj gotovinskoj transakciji u iznosu od 15.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti, kao i o svakoj sumnjivoj transakciji bez obzira na iznos (član 47. stav 1. i 2).
S tim u vezi, ako se u skladu sa analizom rizika od pranja novca, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje, koju je banka obavezna da izradi i redovno ažurira, utvrdi da u vezi sa strankom postoji visok rizik od pranja novca, finansiranja terorizma ili finansiranja širenja oružja za masovno uništenje, u obavezi je da pribavi i proceni verodostojnost informacija o poreklu imovine koja je ili će biti predmet poslovnog odnosa, odnosno transakcije, što ne ograničava banku da unutrašnjim aktima propiše da i u slučajevima niskog ili srednjeg rizika stranke, odnosno za transakcije određenog tipa ili iznad određenog limita (koji je određen unutrašnjim aktom banke), prikupi podatke i informacije o poreklu imovine. Da li će u vezi sa strankom postojati visok rizik od pranja novca ili finansiranja terorizma ili će banka i za druga lica zahtevati dokaze o poreklu imovine, zavisi od niza faktora koji se odnose na rizik stranke, geografski rizik, rizik transakcije, rizik usluge i druge faktore.
Banka je dužna da usvoji i primeni odgovarajuća unutrašnja akta kojima će obuhvatiti radnje i mere poznavanja i praćenja stranke, kojima, pored ostalog, definiše postupak pribavljanja i procene informacija o poreklu imovine koja je ili će biti predmet poslovnog odnosa, odnosno transakcije, u skladu s procenom rizika. Ako banka, na osnovu sprovedenih aktivnosti utvrđenih unutrašnjim aktima, ne može da utvrdi sve propisane radnje i mere poznavanja i praćenja stranke (uključujući i pribavljanje i procenu verodostojnosti informacija o poreklu imovine koja je ili će biti predmet poslovnog odnosa, odnosno transakcije) dužna je odbije ponudu za uspostavljanje poslovnog odnosa, kao i izvršenje transakcije.
U pogledu mogućih izmena propisa, nisu nam poznate inicijative za izmene Zakona koje bi predviđale smanjenje limita iz člana 46. Zakona ili izmenu praga od 15.000 evra za obavezno izveštavanje o gotovinskim transakcijama. Napominjemo da Zakon propisuje da su menjači prilikom obavljanja menjačkih poslova dužni da kod obavljanja transakcija u iznosu od 5.000 evra ili više u dinarskoj protivvrednosti, bez obzira na to da li se radi o jednoj ili više međusobno povezanih transakcija, sprovode radnje i mere poznavanja i praćenja stranke (utvrde i provere identitet stranke, pribave i procene informaciju o svrsi i nameni transakcije, kao i informaciju o poreklu imovine, odnosno transakcije, u skladu s procenom rizika i druge radnje i mere iz člana 7. Zakona).
Kabinet guvernera