07.06.2016.

RTS – u vezi sa ustupanjem potraživanja koje banka ima prema fizičkom licu

Pitanja: Koje godine je Narodna banka Srbije ukinula mogućnost da banke prodaju  dugove građana specijalizovanim agencijama za naplatu dugova i zbog čega? Od kad do kad je ta mogućnost postojala? Da li se razmišlja o ponovnom uvođenju tog načina naplate dugova? Šta je sa kreditima koje su agencije preuzele pre odluke države da  banke ne mogu da im prodaju dugove građana? Da li agencije imaju pravo  da potražuju te dugove, a ako ne u čijoj su nadležnosti, da li uopšte mogu biti naplaćeni?

Odgovor: Ustupanje potraživanja koje banka ima prema fizičkom licu – korisniku finansijske usluge po osnovu ugovora o kreditu preciznije je uređeno 2011. godine donošenjem Zakonom o zaštiti korisnika finansijskih usluga. Taj Zakon je stupio na snagu 3. juna 2011. godine, ali je počeo da se primenjuje posle isteka šest meseci od dana njegovog stupanja na snagu, odnosno 5. decembra 2011. godine. U skladu s tim zakonom, banka potraživanje od korisnika koji je fizičko lice može ustupiti samo drugoj banci, pri čemu korisnik zadržava sva prava koja su ugovorena, kao i pravo isticanja prigovora prema drugoj banci koje je imao i prema prvoj banci. Druga banka ne može korisnika dovesti u nepovoljniji položaj od onog koji bi imao da to potraživanje nije preneto i korisnik zbog toga ne može biti izložen dodatnim troškovima. Takođe, banka je dužna da o ovom ustupanju obavesti korisnika. Pre donošenja Zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga i njegove primene, na ustupanje potraživanja od fizičkih lica primenjivala su se pravila Zakona o obligacionim odnosima koja uređuju promene dužničko-poverilačkih odnosa i koja ne poznaju navedena ograničenja, kao i odredbe tada važeće Odluke o upravljanju rizicima banke, koju je donela Narodna banka Srbije. Tim odredbama je bilo propisano da banka može dospelo potraživanje da ustupi pravnom licu u Republici Srbiji, koje se pretežno bavi finansijskom delatnošću, da bi umanjila kreditni rizik i mogućnost nastanka negativnih efekata na svoj finansijski rezultat i kapital zbog neizvršavanja obaveza dužnika prema banci. Uslov je bio  da je banka potraživanje pokušala da naplati od dužnika, pri čemu banka i pravno lice kojem ustupa potraživanje ne mogu biti povezana lica u smislu zakona kojim se uređuju banke, niti banka može to potraživanje istovremeno ustupiti većem broju pravnih lica. Ova Odluka o upravljanju rizicima banke prestala je da važi 31. decembra 2011. godine stupanjem na snagu i početkom primene sada važeće Odluke o upravljanju rizicima banke. Imajući u vidu to da je u slučaju potraživanja ustupljenih – prodatih pre 5. decembra 2011. godine već došlo do promene na strani poverioca u ugovornom odnosu, kao i da se pitanje više ne odnosi na mogućnost ustupanja, već na naplatu već stečenog potraživanja, pravne smetnje za namirenje poverilaca tj. agencija za naplatu potraživanja u ovim slučajevima ne postoje. U pogledu potencijalne liberalizacije važećeg regulatornog okvira, ističemo da je Narodna banka Srbije u skladu sa akcionim planom za sprovođenje Strategije za rešavanje problematičnih kredita identifikovala različite nivoe ograničenja i modalitete ustupanja potraživanja od fizičkih lica u uporednoj praksi, specifičnosti nacionalne regulative i karakteristike domaćeg tržišta, kao i rizike i potencijalna rešenja. Vodeći računa o rizicima kojima su građani kao korisnici kredita izloženi, a posebno ne dovodeći u pitanje uspostavljeni nivo zaštite korisnika finansijskih usluga, Narodna banka Srbije razmatra model nedepozitnih kreditnih institucija kojima bi, pored banaka, bilo dozvoljeno da otkupljuju ovu vrstu kredita. U okviru Narodne banke Srbije formirana je Radna grupa sa zadatkom izrade predloga regulatornog okvira za nedepozitne finansijske institucije, po ugledu na regulatorni okvir kojim se uređuje poslovanje ovakvih institucija u Evropskoj uniji. Još jednom ističemo da građanima ne bi bila uskraćena, niti umanjena bilo koja prava, kao i da Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga garantuje da dužnik ne može ničim biti doveden u nepovoljniji položaj od položaja u kome bi bio da potraživanje nije preneto.

Kabinet guvernera