24.06.2022.

Biznis i finansije Top 2021/22. – pitanja u vezi s bankarskim procedurama prilikom odobravanja kredita, polaganja štednje, otvaranja računa

Pitanja: Da li Narodna banka Srbije propisuje tačan spisak dokumenata koje banke moraju da imaju kada klijent želi da ostavi novac u banci na štednju ili to banke propisuju internim pravilnicima? Kako su mi objasnili u nekim bankama, Narodna banka Srbije propisuje određen broj dokumenata, ali i banke mogu samostalno da dodaju još ponešto. Koja su sva ta neophodna dokumenta kod ostavljanja novca na štednju, podizanja kredita i otvaranja tekućeg računa? Često se dešava da je to zaista veliki broj papira koje banka štampa, a klijent potpisuje. Da li su svi oni neophodni? Da li Narodna banka Srbije nekada revidira spisak neophodne bankarske dokumentacije? Da li se može desiti da neki dokumenti u jednom trenutku više ne budu potrebni?

Odgovor: Postoji nekoliko grupa propisa koji tretiraju polaganje depozita. Najpre to su propisi kojima je uređeno sprečavanje pranja novca, koji se primenjuju pre svega kada se prvi put uspostavlja poslovni odnos između klijenta i banke. Banke svojim internim aktima uspostavljaju pravila o proceni rizika u vezi s pranjem novca, u okvirima tih propisa. Takođe, opšteprihvaćena bankarska praksa jeste da se kod uspostavljanja poslovnog odnosa ali i kasnije primenjuje procedura Upoznaj svog klijenta (Know your client). Jednostavno rečeno, treba dokazati poreklo tog novca.
 
Pored ovih propisa, postoje i propisi čiji je cilj zaštita korisnika finansijskih usluga, čiji je osnovni cilj da korisnik bude upoznat sa svim relevantnim informacijama pre nego što zaključi ugovor s bankom. Cilj tih informacija jeste da korisnik bude svestan ekonomskih posledica koje nastaju zaključenjem tog ugovora. To što veliki broj korisnika odbija da pročita te informacije ne znači da te informacije treba ukinuti. Jednostavno, stvar je izbora da li ćete pažljivo pročitati u šta se upuštate ili ćete se docnije iznenaditi i onda tvrditi da ste prevareni, tražeći od suda da naknadno vrši kontrolu. S druge strane, Narodna banka Srbije je i uređivanjem načina oglašavanja finansijskih usluga i preduzimanjem mera prema bankama u toj oblasti postigla značajne rezultate u pogledu sprečavanja da korisnici iz oglasnih poruka izvuku pogrešan zaključak. Takođe, izmenama Odluke o efektivnoj kamatnoj stopi uvedeni su dodatni obrasci koji pokazuju kako se rata kredita odnosno odnos zarade i te rate može menjati u različitim negativnim scenarijima. Dakle, postoje konstantni napori da se način informisanja pojednostavi, a da se ne izgubi na kvalitetu tog informisanja.
 
Kod kredita korisniku se pored ugovora dostavljaju ponuda i obavezni elementi ugovora, kao i plan otplate kredita. Takođe, za kredite indeksirane u evrima i/ili s promenljivom kamatnom stopom dostavljaju se i obrasci koji prikazuju valutni rizik i rizik promenljive kamatne stope. Treba imati u vidu da kod ugovora o kreditu jedan od uslova može biti i otvaranje tekućeg računa, te se onda uručuje i dokumentacija u vezi s tim ugovorom. Kod ugovora o depozitu, pored ugovora, dostavljaju se ponuda, obavezni elementi ugovora i plan isplate depozita. Kod otvaranja tekućeg računa daje se ugovor, opšti uslovi poslovanja i drugi standardni uslovi koji čine sastavni deo tzv. okvirnog ugovora o platnim uslugama, kao i tarifa naknada. Pored toga, ako se prvi put uspostavlja poslovni odnos, zahteva se dokumentacija u vezi s propisima o sprečavanju pranja novca, koja zavisi od vrste klijenta (fizičko ili pravno lice, vrsta delatnosti kojom se bavi itd.).
 
Dodatni zahtevi za dokumentacijom proizilaze iz neophodnosti da banka na adekvatan način upravlja rizicima kojima može biti izložena. Tako banka prilikom donošenja odluke o odobravanju kredita mora da proceni kreditnu sposobnost korisnika, kao i mogućnost naplate potraživanja i kvaliteta sredstava obezbeđenja, te s tim u vezi, u skladu s propisima Narodne banka Srbije i svojim unutrašnjim aktima, banke pribavljaju relevantnu dokumentaciju. Kreditna sposobnost se procenjuje naročito na osnovu analize stepena kreditne zaduženosti, koji se utvrđuje kao odnos ukupnih mesečnih kreditnih obaveza i redovnih neto mesečnih prihoda dužnika. Radi obavljanja navedenih procena, banka je, u skladu s propisima Narodne banke Srbije, dužna da formira kreditni dosije dužnika, koji, pored statusne dokumentacije o klijentu – fizičkom licu, između ostalog, treba da sadrži dokumentaciju o izmirivanju obaveza dužnika prema banci u toku poslednjih 12 meseci (osim ako se radi o novim dužnicima banke), dokaze o zaposlenju i zaradi ili penziji dužnika u poslednja tri meseca koje je izdao i overio poslodavac / podatke iz evidencije banke o uplati zarade ili penzije, odnosno podatke o drugim redovnim mesečnim prihodima, tzv. izveštaj iz Kreditnog biroa, dokumentaciju u vezi sa sredstvima obezbeđenja potraživanja i sve druge podatke koje će banci omogućiti da na temelju navedenih procena donese odluku o eventualnom odobrenju kredita.
 
Dakle, propisima Narodne banke Srbije predviđen je minimum dokumentacije koju banke treba da pribave od potencijalnih klijenata radi razmatranja podnetih kreditnih zahteva, a sve radi adekvatnog i efikasnog upravljanja rizikom od neizmirenja obaveza nakon odobravanja kredita. Svakako, imajući u vidu da je konačna ocena rizičnosti potencijalnog klijenta na samoj banci, banke su slobodne da svoje kreditne dosijee o dužnicima upotpune, zahtevajući i dodatnu dokumentaciju u postupku odobravanja kredita, kako bi prikupile potpune i tačne podatke neophodne za pravilnu procenu kreditne sposobnosti dužnika, procenu mogućnosti naplate potraživanja i kvaliteta sredstava obezbeđenja.
 
Što se tiče pitanja da li Narodna banka Srbije nekad revidira spisak neophodne bankarske dokumentacije, te da li se može desiti da neki dokumenti u jednom trenutku više ne budu potrebni, ne moraju da se štampaju i potpisuju, ukazujemo na to da Narodna banka Srbije, osluškujući potrebe s tržišta bankarskih usluga i prepoznajući značaj procesa digitalizacije finansijskih usluga, kontinuirano unapređuje regulatornu i infrastrukturnu osnovu uz pomoć koje bi građanima u što većoj meri bio olakšan pristup finansiranju i u redovnim, i u vanrednim okolnostima kojima svedočimo. Jedan od primera jeste upravo ublažavanje zahteva u pogledu obaveznog kreditnog dosijea dužnika – fizičkog lica: nakon izmena regulative 2016. godine, kao ravnopravna alternativa potvrdi poslodavca o zaposlenju i zaradi prihvata se i izvod iz evidencije banke na kojem je evidentirana uplata zarade, a kako bi kreditna procedura bila brža i efikasnija, bez nametanja obaveze klijentu da mu poslodavac overava potvrdu o zaposlenju i zaradi, ili pak da ide u drugu banku radi pribavljanja izvoda iz evidencije o uplati zarade; Narodna banka Srbije je 2020. godine omogućila i odobravanje kredita ročnosti do dve godine u iznosu do 90.000 dinara po olakšanoj proceduri, koja podrazumeva da banka od podnosioca zahteva za potrebe kreditnog dosijea, kao dokaz o zaposlenju i zaradi ili penziji dužnika u poslednja tri meseca, može prihvatiti potpisanu izjavu tog dužnika o tome, datu pod punom krivičnom i materijalnom odgovornošću. Pored toga, veliki broj banaka pruža finansijske usluge na daljinu, uključujući čak i otvaranje tekućeg računa. Kod tih finansijskih usluga, korisnik se saglašava s tom dokumentacijom nakon logovanja na sistem putem dvofaktorske autentifikacije. Dakle, sve se to obavlja bez papira. U svakom slučaju, nema uslova, posebno u okolnostima kada klijenti širom Evropske unije konstantno osporavaju različite odredbe u ugovorima s bankama da se sužava predugovorno informisanje. S druge strane, rizici pranja novca postoje i oni isto tako ne dozvoljavaju opuštanje u toj oblasti.
 
Čini se, zapravo, da u domaćoj javnosti postoji shvatanje da u našem bankarskom sistemu postoji mnogo papira, čega navodno nema u zemljama Evropske unije. Takav utisak uopšte ne odgovara stvarnosti, jer ne samo da domaće banke primenjuju propise Republike Srbije, koji su uglavnom usklađeni s pravom Evropske unije, nego je i sva interna dokumentacija banaka (ono što same banke propisuju) usklađena sa ostalim članicama bankarske grupe, koje su uglavnom iz Evropske unije.
 

Kabinet guvernera